Dojma sam kako su tofu, seitan i tempeh namirnice koje kod velike većine ljudi ne mirišu na dobro, pritom ne mislim samo na doslovni miris. Iskreno ne znam zašto je to tako. Možda je razlog zato što ove namirnice jedu većinom vegetarijanci i vegani pa se odmah prema takvoj hrani stvara negativna predodžba kao o bezukusnoj i bljutavoj namirnici, ne zna se odakle potječe i što to vegani kemijaju kako bi zamijenili meso te zašto bi to jeli kada postoji hrana životinjskog porijekla. Osim odbojnosti i ignorancije, postoji i druga većina koja zapravo niti ne zna što su navedene namirnice i od tog neznanja proizlazi strah od kušanja, jer što je čovjeku strano zapravo mu je i odbojno (naravno, kod nekih je upravo suprotno, znatiželja ih tjera na istraživanje i testiranje).
Ono što moram u samom početku reći je kako ja osobno tofu, seitan i tempeh ne smatram zamjenama za namirnice životinjskog porijekla već kvalitetnim izvorom biljnih bjelančevina koje me hrane i grade organizam.
Tofu se često naziva i zamjenom za sir vrlo vjerojatno zato što se priprema “usiravanjem”, kao što se priprema i klasičan mliječni sir. Što je zapravo tofu? Tofu je sojin proizvod koji se dobiva kuhanjem organske žute soje što dovodi do dobivanja sojinog mlijeka. Zatim se sojino mlijeko procijedi i posipa nigari prahom (nigari je koncentrirani ostatak ekstrahiranja morske soli iz morske vode). Dobivena smjesa se stavlja u posebne kalupe za tofu te se prekriva gazom i stavlja poklopac na kalup a na poklopac kamen ili uteg kako bi se formirao čvrsti tofu. Tofu se može pripremati i kod kuće u svega nekoliko sati, ali i kupiti u, sada već gotovo, svim većim dućanima i pripremiti kroz nekoliko minuta. Ono što možete pomisliti čitajući ovaj tekst je moguća kontradiktornost u mojim stavovima o prehrani ( da podsjetim, smatram kako treba jesti što moguće više lokalnih namirnica) i konzumiranja tofua odnosno soje kao namirnice koja potječe iz Azije. Ova mahunarka se uzgaja i u Europi pa tako i u Hrvatskoj te postoji nekoliko kvalitetnih proizvođača soje i proizvoda od soje. Naravno, pritom trebate pripaziti da je riječ o ekološkoj soji jer se njome vole igrati genetski manipulatori.
Porijeklo ovog najmnogostranijeg sojinog proizvoda (tofua) datira od prije nekoliko tisuća godina iz Kine, a njegovo se otkriće pripisuje taoističkom alkemičaru. Tofu je stigao u Japan s budističkim svećenicima i odmah je prihvaćen u svim društvenim slojevima. U Japanu se tofu pripremao svakodnevno u malim radnjama te bi ga ranom zorom proizvođači na ulicama prodavali domaćicama koje bi ga stavljale u jutarnju miso-juhu za svoju obitelj. (Miso juha je vrlo bitan doručak u makrobiotičkom načinu prehrane zbog svojih ljekovitih svojstava).
Postoje dvije varijante svježeg tofua a to su meki i tvrdi. Mekani tofu se u Japanu naziva svilena nit (tzv. svileni tofu kojeg ćemo koristiti u receptu), a čvrsti tofu se naziva pamučna nit. Svileni se koristio prvenstveno za miso juhe te za umake za salate a pamučni za prženja u dubokom ulju, za kajganu od tofua, fermentiranje i općenito duže obrade i pripreme jela.
Danas se na tržištu mogu pronaći, osim svježeg, dimljeni, tofu s bosiljkom, grillani itd. Pretpostavljam kako su u ove, okusom obogaćene, tofue imali prste zapadnjaci odnosno na snazi je prilagođavanje tofua našim zasićenim nepcima. Osobno volim kupovati svježi tofu za juhe i razne marinade, dok dimljeni tofu kupujem za brza jela ili za dodatni dimljeni okus. Ovaj svježi uvijek možete marinirati u tamariju, senfu, soku đumbira, tahiniju i sl. te potom pohati, pržiti , peći…
Ono što je većini odbojno kod svježeg tofua zapravo je vrlo cijenjeno a to je njegov blagi okus. Upravo zbog tog blagog okusa tofu lako upija ostale okuse i mirise hrane s kojom se priprema u bezbroj varijanti i načinima pripreme. Takav fofu se stavlja u miso juhe, kuha se sa žitaricama (zapravo je vrlo poželjno konzumirati soju i njezine proizvode sa žitaricama), tjesteninom i povrćem, marinira se u salatama, koristi u kiseljenju, u namazima, umacima pa čak i u slasticama, iako makrobiotičari nisu skloni takvim idejama zato što je tofu prirodno hladna namirnica (hladi organizam) i u kombinaciji sa zaslađivačima, koji dodatno ističu njegovu prvobitnu rashlađujuću energiju, nije povoljno za organizam. Stoga zaslađivanje tofua nije poznato na Istoku. Khm, khm ovo mi ne ide u prilog s obzirom na to da vam donosim recept za veganski cheesecake od tofua 🙂 Ali bitna je ravnoteža i umjerenost, zar ne? 😉 + dobro će doći za vruće ljetne dane.
Jedna od vrlo bitnih karakteristika tofua jest ta da je to potpuna bjelančevina jer sadrži sve esencijalne aminokiseline koje su nužne za funkcioniranje našeg organizma. Tofu je dakle kvalitetan biljni izvor proteina i upravo zato je jako popularan među veganima. Za razliku od ostalih namirnica bogatima bjelančevinama, tofu je vrlo lako probavljiv jer se u procesu proizvodnje odstranjuju vlakna i ugljikohidrati topivi u vodi. Tofu se može konzumirati svakodnevno ali u malim količinama, kao i sve ostale grahorice. Svježi tofu se obavezno čuva u vodi kako se ne bi pokvario.
RECEPT
Napomena: koristim mjeru za šalicu 250 ml, dok je 1/2 šalice 125 ml.
Sastojci za podlogu:
- 1/2 šalice sjemenki bundeve
- 1/2 šalice sjemenki suncokreta
- 1/2 šalice badema
- 10 datulja
- 1/2 žlice maslaca od badema (može umjesto badema kokos i obrnuto)
- 1/2 žlice maslaca od kokosa
- 1 žlica rižinog slada
Priprema:
Datulje namočiti u vrelu vodu minimalno 30 minuta. Sjemenke i bademe staviti u multipraktik/blender/sjeckalicu i usitniti. Dodati preostale sastojke i miksati dok se svi sastojci ne ujedine. Prebaciti smjesu u nauljeni kalup promjera 19 cm i poravnati te podignuti smjesu i na rubove kalupa.
Sastojci za kremu:
- 1 pakiranje svilenog tofua (400 g)*
- 1/2 šalice sojinog jogurta (125 ml)
- 1/3 šalice brezinog šećera (može i agava ili neki drugi zaslađivač)
- sok jednog limuna
- 2 žlice psilium ljuskica
- sjemenke jedne mahune vanilije (ili žličica mljevene vanilije)
- prstohvat soli
- 1 žlica tahinija (bez soli) (može umjesto maslac od orašida)
*Svileni tofu sam pronašla u bio&bio trgovini.
Priprema:
Tofu izvaditi iz pakiranja i dobro ocijediti tako da se stavi tanjur na njega i neki teški predmet. Držati tako 10ak minuta da se ocijedi tekućina. Ocijeđeni tofu staviti u multipraktik/blender/sjeckalicu i dodati sve preostale sastojke te miksati minutu-dvije sve dok se ne povežu svi sastojci. Smjesa bi trebala biti gušća. Probati i dodati još začina, zaslađivača i/li limunovog soka ako je to potrebno. Prebaciti smjesu u pripremljenu bazu, poravnati i staviti peći u zagrijanu pećnicu na 170 stupnjeva, otprilike 40-45 minuta.
Tofucake je pečen kada je poprimio rumenu boju. Izvaditi kalup iz pećnice i pustiti da se skroz ohladi te odvojiti kolač od kalupa i servirati. Tijekom pečenja, krema će se dosta napuhati a kada se izvadi van, hlađenjem će lagano utonuti.
Tofucake možete servirati uz brzi umak od svježih jagoda koji se priprema tako da se šalica svježih jagoda stavi u multipraktik/sjeckalicu zajedno s žličicom psiliuma i miksa sve dok se jagode ne usitne. Doda se malo zaslađivača ako je to potrebno i pusti 5 minuta u zdjelici za serviranje da psilium učini svoje.
Tofu vrlo često koristim u svojim recpetima pa tako na blogu možete pronaći nekoliko ideja kao što su: Punjene tikvice , Miso juha , Kiseli kupus s dimljenim tofuom, Kiseli kupus s povrćem i tofuom, Punjene paprike, Kukuruzne tortilje s povrćem i tofuom, Heljda s povrćem i tofuom itd. A vjerujem kako će ih biti još jako puno, so stay tuned 😉
Nadam se da će se uskoro razbiti ta odbojna stigma koja se stvorila oko ove mahunarke i njezinih proizvoda jer je to jedna visokokvalitetna i hranjiva biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline bez kojih organizam ne može funkcionirati. Osim toga ukusna je i postoji bezbroj načina njezina konzumiranja ali i proizvoda koji se dobivaju od soje kao što su sojino brašno, tofu, tempeh, tamari, soja sos, miso, teriyaki umak itd…Smatram kako je jedini način da se to dogodi informiranje i edukacija jer neznanje je zaista svemoćno.
A sada, bacimo se na kuhanje i uživanje u hrani. U slast 🙂
