Ima neka tajna veza… Italije i mene. Svaki put kada prijeđem granicu osjetim nalet sreće i uzbuđenja. Kultura, ljudi, običaji, a tek hranaaa.. sve ima neku posebnu draž koja stvara osjećaj ugode.
S obzirom na to da živim u Rijeci, Italija je zaista vrlo blizu i često odlazim na izlete u susjedne talijanske gradove. Od malih nogu trčkarala sam i skijala se po talijanskim Dolomitima, kupovala u Trstu i divila se vodenoj Veneciji. Ne znam je li zbog blizine ili zbog nostalgije, no svaki “povratak” u Italiju izaziva čistu sreću. Pa kako neće kada svaki kafić ima one divne tramezzine, kada uz svaku kavu dobiješ keksić i uz svaku pivu čips. Moram priznati da me kupe svojim gostoprimstvom. I tako smo moj dragi i ja odlučili otići do Sicilije, da vidimo malo i jug te divne zemlje.
Došavši na Siciliju još sam se više zaljubila. Hrana je još bolja, atmosfera još ugodnija, kultura još bogatija. Ulice su vječito prepune ljudi, posebice navečer kada svi izgmižu na večernje špice po raznovrsnim i brojnim restoranima, barovima, trattorijama i ostarijama. Hrana se nudi svugdje. Bilo u obliku bruschetta i jela prije glavnog jela (tal. antipasti) ili u obliku cijelog menija od minimalno četiri slijeda. Kada se sjedne na mjesta koja nude cjelokupni meni onda se nekako i očekuje da će se satima sjediti i uživati u svakom djeliću menija – od aperitiva (aperitivo), predjela (antipasti), prvog slijeda (primo), drugog slijeda (secondo) pa sve do deserta (dolce). Ima tu još i dodataka kao što su salate, sir, voće ali i kava nakon koje slijedi digestivo (grapa, amaro i sl.). Nažalost, moj kapacitet nije tolikog raspona, ali trudila sam se jesti barem tri slijeda. Meni osobno, najdraži je antipasti. Najčešće se sastoji od povrća, bruschetta, punjenih rajčica, salate od hobotnice i sl. Jelo koje me oduševilo (valjda zato što jaaako volim patlidžan) je Caponata.
Caponata je talijansko jelo koje se priprema uzduž i poprijeko Italije, no svaka regija ima svoj način pripreme, svaka kuća ima obiteljski recept. To tradicionalno jelo u osnovi sačinjavaju patlidžani, celer, pomidori i kapare – sve namirnice koje rastu na sicilijanskom tlu. Ostali dodaci zavise od regije do regije. Sicilijanci znaju staviti aceto balsamico umjesto octa. Sve su to varijacije na temu koju prilagođavamo vlastitim nepcima.
RECEPT
Sastojci:
- 4 žlice maslinovog ulja*
- 2 patlidžana
- 3 pomidora
- 2 stabljike celera (veće ili 4 manje)
- 1 kapula (crvena))
- šaka maslina (koristila sam kalamate)
- šaka kapara
- 2 češnja češnjaka
- 1 žlica vode od kapara (možeš koristiti i vinski ocat ili aceto balsamico)
- 1 žličica rižinog slada
- šaka rezanih listova celera
- sol i papar
*količina ulja se stavlja prema želji. Caponata može plivati u ulju, a može i biti manje masna, kao što meni više odgovara.
Priprema:
Za početak narezati patlidžane na veće kocke i posoliti ih. Nakon 10-ak minuta ocijediti višak tekućine i staviti ih na toplo maslinovo ulje (2 žice) u tavu (po mogućnosti grill tavu). Patlidžane grilati/pržiti 5 minuta pritom nekoliko puta promiješati kako bi se sa svih strana grilali. Zatim zagasiti vatru i pustiti ih u tavi.
U dublju posudu staviti maslinovo ulje (2 žlice) te kada se zagrijalo, na laganu vatru, dodati nasjeckanu kapulu i češnjak i pustiti da omekšaju ( po potrebi dodati malo vode). Kada su omekšali ubaciti sitno narezane pomidore i rižin slad te pustiti neka se krčka uz dodatak 2 žlice vode. U omekšale pomidore dodati celer, kapare te sitno sjeckane masline. Sve zajedno dobro promiješati i pustiti 2-3 minute da se krčka. Dodati patlidžane, vodu od kapara te začiniti paprom i soli (ja nisam dodavala sol jer sam koristila slane masline). Dodati 1/2 do 1 šalicu vruće vode te na laganoj vatri, polupoklopljeno pustiti da se krčka 20-30 minuta.
Pri serviranju dodati svježe, sjeckane listove celera ili peršina.
Caponatu možete jesti na bruschetti, kao predjelo, kao prilog glavnom jelu ili kao jelo za sebe (uz dodatak žitarica čini pravi obrok). Može se jesti topla, hladna… ma, kakva god!
Ovaj put sam je odlučila jesti s tostiranim kruhom namazanim veganskim putrom. Neodoljivo…
Ono što me najviše oduševilo na Siciliji je to što poštuju svoju zemlju. Jedu namirnice isključivo sa sicilijanskog tla i iz mora koje okružuje otok. Namirnice su uvijek friške pa čak i one u supermarketima. Sve je jako ukusno i domaće. Mislim da bi trebali biti uzor svima!
U slast! 🙂
