Često, i prečesto, čujem kako ljudi govore da hrana nije bitna. Velika većina ljudi stava je kako hranu jedu jer moraju zadovoljiti glad. Često ljudi nemaju vremena kuhati (ili tako misle), neda im se, ili je jednostavnije naručiti hranu ili kupiti polugotove proizvode. Naravno, ne živimo da bi jeli, jedemo da bi živjeli, no ljudi olako shvaćaju hranu i njezino djelovanje na organizam. Neću prisiljavati ljude da jedu nešto što ne vole, što im se ne sviđa samo zato što je zdravo, ali isto tako ne mogu razumijeti da ne žele probati nešto novo, nešto drugačije, nešto zaista ukusno i dobro za njihovo zdravlje. Isto tako ne razmumijem zašto me isti ti ljudi pitaju zašto jedem zdravo, zašto si ne pojedem komad čokolade, čipsa, bombona koji mi uporno guraju pod nos, zašto toliko vremena posvećujem hrani i sl. Hej, hej, to je moje tijelo (!) i želim da bude zdravo. Gledam svakodnevno kako se ljudi pretrpavaju slatkišima, fast food-om i pekarskim proizvodima, a pritom im nije na kraj pameti koliko je to štetno što unose u svoj organizam. Ja samo uzdahnem i nastavim jesti svoje orašaste plodove koji su uvijek uz mene u mojoj torbi. Često sam, i dan danas, dolazila u napast pojesti nešto primamljujuće kao što je kroasan, torta, pizza i ostale njamnjam stvari, ali posvetivši se prirodnoj hrani, nekako sam izgubila tu želju za slatkim. Baš jučer sam shvatila koliko nemam više potrebe za slatkim kao što sam imala prije mjesec dana. To je moje zaista veliko postignuće i daje mi vjetar u leđa :).
Počnimo iz početka. Čovjek je oduvijek, kao i ostale životinje, jeo ono što je pronašao u prirodi, a kasnije i sam zasadio. Tek pojavom industrijalizacije i ubrzanog načina života, pojavila se potreba za sintetskim, nazovimo ih, spojevima. Hrana je s vremenom postala neprirodna, umjetna, “mrtva”, procesuirana na najgore moguće načine s dodacima raznih aditiva, samo kako bi bila što praktičnija za unos i njezina priprema što jednostavnija, ali i njezin vijek dugotrajniji. Time, stvaraju se neprobavljive čestice i tijelo počinje reagirati, možda ne odmah ali s vremenom zasigurno, na njihovo unošenje. Ono što sam ja primjećivala prilikom konzumiranja šećera, kruha i pekarskih proizvoda, pizza i ostalih čudesa industrijske hrane, su bolovi u trbuhu, konstipacija, posljedična nadutost, nečist ten, nervoza, pospanost i ostalo. I danas, kada napravim grešku i kažem “kvragu” jedući neki od navedenih proizvoda, osjetim iste simptome. Pokušaj, barem na nekoliko dana, zamijeniti laktozu sa mlijekom od badema, zobi ili riže (ima zaista pregršt proizvoda koji “zamijenjuju” mlijeko i mliječne proizvode), šećer i ostale “slatke grijehe” agavinim sirupom i(li) (suhim) voćem, konzumirati cjelovite žitarice itd. Vjeruj mi, osjetiti ćeš razliku.
Naravno, nije svaka hrana za svih, i treba eksperimentirati, tražiti ono što nam odgovara, posvetiti vremena tome jer ipak je riječ o hrani, o pokretaču našeg cijelog sustava. Na početku promijene prehrane osjetiti ćeš kako ti je tijelo slabo, bez energije, osjećati ćeš se bolesno. To je očiti znak kako se tijelo čisti od svih toksina koji su se nataložili u tvom organizmu. Kada ih jednom izbaciš, osjećati ćeš se poput perca 🙂 Reci mi, zašto ne probati?
Imaš mogućnost promijeniti svoje zdravlje, jer si samo ti odgovorna/an za svoje tijelo, ti i jedino ti! Jedeš li usranu hranu, osjećati ćeš se usrano (ispričavam se na izrazu)!
Hrana zaista je bitna!
Moj prijateljski savjet ti je da razmisliš prije nego što jedeš, jer ipak samo jedno tijelo i na tebi je da bude snažno i zdravo 🙂
p.s. ovaj post zaista zvuči propovjedački, no to mi nije namjera! želim te potaknuti da promisliš 😉
